Za razliku od primjene humusa pri sijanju, kod sadnje presadnica se ovaj ne rasipa po cijeloj površini polja, već se ubacuje u jamice za sadnju. Tako se materijal ekonomičnije troši, a efekti su bolji. Opet treba naglasiti da se ne smije dozvoliti sušenje humusa u jamicama, već se odmah u njega sade sadnice i to tako da cijela korjenova bala bude u dodiru s humusom. Vrlo dobri rezultati se postižu ako se presadnice u toku sadnje drže u posudi s razmuljenom manjom količinom humusa od glista, tako daje korijen dobro namočen i prekriven humusnim slojem. Nakon pravilnog razmještanja korijena i biljke, jamu treba što prije popuniti zemljom i zaliti. Tako treba raditi pri sadnji manjih količina presadnica voća i povrća jer bi kod velikog broja bilo veliki gubitak vremena.

U pravilu, presadnice povrća se ukapaju nešto dublje nego što su rasle u klijalištu, neke vrste čak do kotiledona (nepravih listova koji izlaze iz same sjemenke).

Uz opisani postupak i ako su presadnice bile dovoljno svježe, a pri presađivanju se izbjegava vruće podnevno sunce, presadnice ne pokazuju posljedice šoka i uspjeh je garantiran.

Evo podataka za neke uobičajene vrste povrća:

Dovoljno je u jamicu staviti 0,2 - 0,3 1 humusa, položiti korijen i zatrpati rahlom zemljom. Sadnica se ukopava do ispod prvih listova, u kosom položaju: iz ukopanog djela stabljike će izrasti dodatni korjenovi koji će u velike olakšati prehranu biljke u punom rodu. Odmah po sadnji treba obilno zaliti. Slijedeće dodavanje humusa je poslije berbe prvih plodova, pri čemu se humus plitko ukopa oko korijena biljke u toku okapanja i plijevljenja. Uz pretpostavku da je izvršeno normalno gnojenje umjetnim gnojem, na parcelama gnojenim humusom glista dobiju se ljepši i kvalitetniji plodovi izrazito osvježavajućeg okusa. Prema literaturi, povećanje količine vitamina C je i do 100 %. BiljKfev, pokazuju veću otpornost na bolesti i razvijeniji je korjenov sistem. Na takvo djelovanje ima utjecaja i sadržaj biološki aktivnog kalcija u humusu.

Kako ove dvije kulture (a i njima srodne: koleraba, kelj pupčar (prokulica), brokula i dr.) imaju jak i dubok korjenov sistem, potrebno im je korijen obložiti humusom prilikom sadnje i to s oko 0,1 - 0,5 1 humusa kojeg se dio izmiješa sa zemljom u kojoj će se razvijati korijen.

Ne treba naglašavati da su ove biljke veliki potrošači hranjivih tvari, te je svakako potrebna prihrana mineralnim gnojivima, posebno dušikom. One zahtijevaju i veće količine kalcija tokom razvoja pa ga treba više dodavati u toku proizvodnje humusa koji će se upotrijebiti u ove svrhe.

Za ovu "razmaženu" biljku, koja za svoj razvoj zahtijeva veoma dobre uvijete: dobro zagnojenu zemlju, bogatu na dušiku i kaliju, neutralnu reakciju tla, mnogo vlage i topline, potrebno je kod sadnje u jamicu staviti do 0,1-0,5 litara humusa. Ostalo kao kod rajčice. Ako se sade moderne sorte visokih prinosa i krupnih plodova (na pr. "kalifornijsko čudo" ili "giallo quatro", kao i neke domaće vrste), potrebno je u toku razvoja dodavati humus, a i umjetna gnojiva. Samo tako se mogu postići zaista kvalitetni urodi. Upotrebom humusa se i inače visoke koncentracije vitamina C mogu povećati i preko 100 %. Također se poboljšava izgled i aroma.

Kod nekih vrsta kratkih feferona (tkzv."čili"), upotrebom humusa glista postiže se, uz pravilnu njegu tijekom zimskih mjeseci, višegodišnja cvatnja i rađanje na istoj stabljici, jasno pri uzgoju u zaštićenom prostoru. Kod paprika je inače uz primjenu humusa glista opaženo povećanje broja listova, cvjetova i veća i razgranatija krošnja.

Vrlo povoljno reagira na upotrebu humusa glista, dajući veći broj krupnijih plodova, a cijela biljka je čvršća i otpornija na bolesti. Kod presađivanja se u jamicu unaša 0.2 - 0.5 litara humusa. Kasnije se dohranjuje ukopavanjem humusa u površinski sloj zemlje oko biljke i zalijevanjem.

Premda se za ove kulture ne preporuča korištenje stajskog gnojiva, već samo umjetnih, humus glista se može bez bojazni upotrijebiti, kako pred sijanje, tako i kao prihrana. Tako uzgojeno povrće ima bolji ukus i miris, a u literaturi se spominje povećanje količine vitamina C u mrkvi i do 500 % a slično treba očekivati i u pogledu betakarotena.

Uzgajan uz humus glista sadrži i do 200 % više C vitamina, a cijela biljka je bujnija i otpornija na bolesti. Ako se u pripremi humusa koristi dolomitni prah ili dolomitno vapno, uslijed povećane koncentracije magnezija (Mg) prinosi će biti još povećani jer je poznato daje taj element ključ proizvodnje krumpira.

Slične pozitivne rezultate pokazuju i sve ostale vrste povrća kada se uzgajaju na zemljištu obogaćenom humusom glista. Poboljšanja se primjećuju već pri upotrebi i mnogo manjih količina humusa od prije navedenih. Mnogo veće količine humusa neće dati očekivani još veći porast kvalitete i kvantitete. Kako je humus relativno skup, to se ne preporuča pretjerivanje u upetrebljavanim količinama. U tom slučaju mogu povećani troškovi gnojenja zemljišta poništiti dobivenu korist.

Količine humusa koje bi činile do 30 % zemljišne smjese, supstrata, koriste se samo u stakleničkoj proizvodnji i za uzgoj skupocijenih egzotičnih biljaka. I tada treba koristiti najkvalitetniji, potpuno zreo humus.

Posebno polje upotrebe humusom vrlo bogatih smjesa je proizvodnja "zdrave hrane", pri kojoj se želi potpuno izbjeći korištenje bilo kakvih umjetnih gnojiva i dodataka. U tom slučaju se sve potrebe, pa i one u makroelementima ( NPK ) pokrivaju iz humusa. Treba ipak naglasiti da su te količine ograničene i često nedostatne za neke biljke te se brzo iscrpljuju.

Općenito se smatra da je najracionalnije i najefektnije upotrijebiti do 10 % humusa u površinskom sloju zemlje. Dodatak NPK gnojiva treba vršiti prema rezultatima analize uzoraka zemljišta, tj. dodavati one komponente koje nedostaju. Jedino tako se postiže ekonomija uloženih sredstava i sprečava suvišno i štetno zasićenje zemljišta kemijskim solima.

Nakon svega što je rečeno o svojstvima i primjeni humusa glista do sada, vjerojatno je nepotrebno govoriti o očekivanim pozitivnim efektima njegove primjene u cvjećarskoj proizvodnji. Zato će se dati najosnovniji podaci o načinu upotrebe.

Intenzivni uzgoj rezanog cvijeća, na primjer karanfila ili gerbera, zbog brzog iscrpljivanja zemljišta zahtijeva poklanjanje izuzetne pažnje obnavljanju - gnojenju i aktiviranju tla. Dodavanje mineralnih gnojiva nije problem, njih je lako nabaviti.

Obično korišteni stajski gnoj se vrlo razlikuje od jedne do druge količine koja se nabavlja, osobito kad se dobiva iz više izvora. Za njegovo sazrijevanje trebaju relativno velike površine. Svjež je čak i štetan.

Gotov kvalitetan humus glista zahtijeva manje prostora i manipulacije, pogodne je strukture za upotrebu, ima veliku sposobnost biološke regeneracije tla "zasoljenog" uslijed stalne upotrebe umjetnih gnojiva. S obzirom na te karakteristike je nezamjenjiv, pa nije čudno da Nizozemska uvozi velike količine humusa glista.

Lončanice su tipični potrošači najfinije zemljišne smjese koja omogućava dugotrajno cvjetanje i lijep izgled biljaka. I ovdje dodatak humusa glista u količini od 3 - 15 % daje vrlo dobre rezultate. Osim aktivirajućeg i hranjivog djelovanja, on djeluje kao "pufer", korigirajući kiselo djelovanje dodanog treseta. Razne vrste palmi, kale, primule, paprati, hoye, dracene i mnoge druge vrste odlično rastu uz primjenu humusa glista. Udio humusa u smjesama za cvijeće ne treba prijeći 5 -10 % već i zbog toga što organska tvar humusa uz bogatu vlažnost vremenom nestaje pa se smanjuje volumen supstrata u cvjetnom loncu.

Ruže daju pozitivnu reakciju na gnojenje humusom glista. Cijeli grm se intenzivnije razvija i daje više pupova. Gnojenje se vrši slično kao kod voćaka i loze: ukopavanjem u bliskoj okolici korijena. Tako gnojene ruže lakše podnose sušu i hladnoću, kao i napad ušiju i gljivičnih bolesti.

Kaktusi se mogu također uzgajati uz dodatak humusa glista, unatoč raširenom suprotnom mišljenju. Autor ga više godina koristi kao dodatak supstratu, čak i kod sijanja u količini od 2- 5 %. Svakako u te svrhe treba koristiti kvalitetan, potpuno sazreli i odležan humus. Pogodan način korištenja je i zalijevanje ekstraktom humusa. Tako se sprečava unošenje suviše velikih količina nepreradene organske tvari u supstrat, a postiže se blagotvorni efekt na razvoj korijena.

Humus se kod kaktusa koristi u proljeće i prvu polovicu ljeta, kad su temperature visoke a rast intenzivan. Tako do hladnijih dana jeseni i zime najveći dio humusa nestaje, a jesenskim sušenjem supstrata se i inače zaustavljaju eventualni nepoželjni razvoji gljivica. Koristi se svega nekoliko postotaka humusa u supstratu.

Da kaktusi mogu uspijevati (barem izvjesno vrijeme, potrebno da se brzo razviju i održe do prodaje) i u skoro čistom organskom supstratu dokaz su prodavaonice cvijeća pune jeftinih, lijepih, "napuhanih" kaktusa iz Zapadne Europe. Šteta je što većina propada ako se na vrijeme ne presade u pravi "supstrat za kaktuse".

Nisu svi kaktusi podjednako osjetljivi na primjenu humusa: za neke i veliki udio predstavlja pogodan dodataka. Takvi su epifitni kaktusi kao Zvgocactus, Epiphvllum, Rhipsalidopsis i dr. jer oni potječu iz tropskih šuma gdje rastu iz nakupina humusa u krošnjama drveća. Brzorastući cereusi također dobro koriste humus, dok vrste Astrophvtum, Ariocarpus, Aztekium i nekim drugim kaktusima iz sušnih pustinjskih krajeva ne treba davati humus, jer imaju vrlo osjetljiv korijen.

Ostale sukulentne biljke (Kalanchoe, Aloe, Hawortia, Sedum, Echeveria i dr.) u ljetnim mjesecima odlično reagiraju na zalijevanje ekstraktom humusa u vodi. Pri upotrebi humusa glista za uzgoj kaktusa i sukulenata treba biti siguran u njegovu kvalitetu, jer se radi o skupocjenim biljkama sporog rasta.

Ako se svježi, vlažan humus potopi u vodu (bilo u vreći od gustog tkanja ili slobodno) jedan dio hranjivih sastojaka prelazi u otopinu. Ova otopina se može koristiti za prihranjivanje bilja preko lišća (folijarno prihranjivanje) primjenom prskalica.

Drugi načinje zalijevanje biljaka navedenom otopinom (ekstraktom) veće koncentracije. Svakako da se u ekstrakt humusa mogu dodati manje količine otopina umjetnih gnojiva (kompleksnih ili pojedinih komponenti) i mikroelemenata radi obogaćivanja hranjivim sastojcima ili organskih fungicida i insekticida radi zaštite od bolesti i štetočina.

Za pripremanje ekstrakta se koristi 0,1-0,2 1 humusa na litru vode. Humus treba ostati potopljen preko noći. Zaostali talog se koristi kao normalno gnojivo i ima još uvijek veliku vrijednost.

Za folijarno prihranjivanje se na opisani način dobiveni ekstrakt razrjeđuje s 10 dijelova vode. U takvu razrijeđenu otopinu dodaju eventualni dodaci, osim bakarnih preparata.

Ekstraktu se može dodati određena količina topivih umjetnih gnojiva radi povećanja koncentracije hranjivih tvari i tako dobivenom otopinom zalijevati. Ova otopina humusnih komponenti se ponekad naziva "humusna voda". Odlične efekte daje u primjeni na površinama pod povrćem.